Miša Jovanović (1970.) je srpski pedagog i učitelj filozofije. Diplomirao filozofiju na Sorboni. Živi i radi u Francuskoj. Bavi se izučavanjem i učenjem napamet Svetog Pisma po Pravoslavnom sistemu. Objavio je do sada četiri knjige, autor je više studija, tekstova i skripti.
Pisao je za tri broja Ognjila (od 5 dosadašnjih) tekstove u kojima je na jedinstven način analizirao pravoslavnu filozofiju, mitologiju i hermetizam starih tekstova.
U ovoj emisiji dotičemo se raznih tema od lavirinta i njegove simbolike do samog jevanđelja i kako ga naučiti napamet. Zahvaljujemo se restoranu Patriki na Dorćolu, gde je snimljen ovaj razgovor.
Lavirint, Arijadnina nit i kolo
Lavirint u ovom razgovoru nije samo građevina iz drevnog mita. On je i slika čovekove misli, lutanja i traganja za izlazom. Miša povezuje priču o Tezeju i Minotauru sa Arijadninom niti, koja predstavlja usmerenu, povezanu misao. Pojedinačna nit je slaba, ali ispletena mreža dobija snagu — kao što povezano znanje omogućava da razumemo ono što nam je ranije bilo skriveno.
Iz lavirinta priča prelazi u kolo. Pokreti igre čuvaju sećanje na pređeni put, a zajednička igra povezuje učesnike u celinu. U razgovoru se pojavljuje i stari francuski ples „la Bure“, čije pokrete i naziv Miša poredi sa lavirintom i našim kolom. Tako mit, igra i usmeno predanje postaju različiti načini prenošenja pamćenja.


Jevanđelje, simboli i umetnost pamćenja
Važan deo emisije posvećen je čitanju jevanđelja kroz više slojeva značenja. Miša polazi od pojedinih reči, imena i postupaka, pa ih povezuje sa drevnim simbolima. Razgovor nas vodi od zagonetke Sfinge i pitanja „Ko si ti?“ do Penelopinog tkanja kao slike stvaranja priče. Time se otvara i pitanje šta smo iz starog nasleđa sačuvali, a šta više ne prepoznajemo.
Na konkretnom primeru pokazuje i svoj pristup učenju Svetog pisma napamet. Molitva „Oče naš“ služi kao oslonac za raspoređivanje i povezivanje jevanđeljskih celina. Pamćenje se oslanja na smisao, sliku i pokret, a ne samo na ponavljanje reči. Cilj je da naučeni tekst postane sredstvo razumevanja sebe i sveta.
Miša Jovanović u zbornicima Ognjilo
Teme iz razgovora nastavljaju se u Mišinim radovima objavljenim u prvom, drugom i četvrtom zborniku Ognjilo. Svaki od njih otvara drugu stranu iste priče o simbolima, predanju i pažljivom čitanju starih tekstova.
Ognjilo 1 — Skriveni kalendar u Jevanđeljima i srpski dnevni raspored
Prvi rad istražuje kalendarsku simboliku Jevanđelja po Jovanu. Miša razmatra godišnja doba, Veliki post, Božić i značenje časova koji se pominju u tekstu. Posebnu pažnju posvećuje Natanaelu, simbolici vida i vezi sa Vidovdanom. Kalendar i dnevni raspored ovde otvaraju pitanje mesta srpskog predanja u dubljem sloju jevanđeljske priče.

Ognjilo 2 — Metamorfoza simbolike lavirinta i funkcija sveznajućeg svedoka u srpskoj kulturi
Drugi rad povezuje lavirint, Minotaura, Arijadninu nit i kolo sa usmenim predanjem i srpskom pravoslavnom kulturom. U središtu su misao kao ispletena mreža i igra kao pamćenje puta oslobođenja. Studija razmatra i simbole žetve, oka i bunara, kao i ulogu svedoka koji pamti i prenosi znanje zajednice.

Ognjilo 4 — Zagonetke o Jevanđelju po Jovanu: Paralitičar iz 5. poglavlja
U četvrtom zborniku Miša se usredsređuje na isceljenje raslabljenog iz Vitezde. Zašto čovek nema ime, zašto se pominje trideset osam godina bolesti i šta znače voda, anđeo i nošenje postelje? Rad je oblikovan kao poziv čitaocu da ispita tekst. Ponuđeno tumačenje povezuje bezimenog bolesnika sa arhanđelom Gavrilom, Blagovestima i smislom milosrđa.

Pogledajte ceo razgovor
Pogledajte celu emisiju sa Mišom Jovanovićem na kanalu Ognjilo. U njoj su ove teme povezane sa nizom primera koji se ne mogu svesti na kratak opis.




