U Lađevcima kod Kraljeva jedan domaćin nabraja ko je sve rođen u njegovoj kući. Pradeda, deda, otac, on i njegov sin. Dok govori o porodici, prenosi i priču koju su stariji kazivali mlađima — da su se u njihovom kraju nekada vezivale lađe. Po tom porodičnom kazivanju, otuda je i ime sela. Ali tu postoji jedan mali problem, mesto gde su se po predanju vezivale lađe je na preko 200 m nadmorske visine, i ako je voda dopirala dotle morala je biti velika vodena površina. Drugo problem je što su etnografi koji su obilazili ovo selo zapisali neko predanje da ime sela potiče od (h)ladova. Za to navodno predanje niko u selu ne zna da je ikada postojalo, a ovo o lađama, po svoj prilici, namerno su preskočili.
Kada Ilija Ogorelica u studiju Ognjila govori o tome zašto traga za pričama o lađama, upravo takav snimak pokazuje od čega se terenski rad sastoji.
Ilija godinama obilazi mesta do kog su ga vodili putokazi istraživanja. Poslednjih 6-7 godina često smo išli i zajedno tragom priča iz različitih krajeva Srbije. Ponekad nas na put uputi ime brda, potoka ili zaseoka, a ponekad čovek koji se seti šta mu je deda govorio o nekoj steni ili starom putu. Na terenu tek možemo da pitamo na koje se mesto kazivanje odnosi, šta je naš sagovornik tamo sam video i od koga je čuo ostalo. U ovoj emisiji vraćamo se na nekoliko takvih razgovora, od Lađevaca i Mojsinja do Rudnika, Kovačevca i Ilijinog zavičaja u Slavoniji.
Pogledajte celu emisiju na jutjub kanalu Ognjila:

Naš sagovornik: Ilija Ogorelica
Ilija Ogorelica rođen je 17. novembra 1965. godine u Bodegraju kod Okučana, u Slavoniji. Završio je matematičko-informatičku školu. Skoro 20 godina bavi istraživanjem antičkih izvora, starih epova, geografije i toponimije. Posebno ga interesuje prvobitni položaj Troje i mogućnost postojanja Panonskog mora (jezera) u bližoj prošlosti.
Najpoznatiji je po rekonstrukciji da se Troja, odnosno Ilion opisan u Homerovoj „Ilijadi“, nalazio na prostoru južno od današnjeg Beograda, u širem području Avale, Ripnja i Lipovačke šume.
Autor je, između ostalog, sledećih knjiga:
- „Tvrđava na Banovom brdu – kapija Troje“ (2018).
- „Zlatnoruna Apolonijeva Argonautika“ (2022)

Još iz zavičaja pamtio je predanje iz susednog Lađevca, po kojem je selo dobilo ime po lađi pronađenoj u brdu, u naslagama lesa. Posle pada Srpske Krajine sa porodicom je došao u Srbiju. Nastanio se u Sopotu, gde i danas živi i radi. Godinama kasnije u Kovačevcu kod Mladenovca ponovo je čuo ime Lađevac. Prepoznao je naziv iz rodnog kraja, pa je pitao meštane šta on kod njih označava. Ispričali su mu da su, kopajući raku, naišli na lađu.
Istorija, antički epovi i mitovi nisu Ilijina struka. Ali kada mu je život bio ugrožen Ilija se zavetovao Bogu. Dugo nije mogao da učini ono što je tada obećao. Kada su se u decembru 2010. stekli uslovi, vratio se tom zavetu i stavio se na raspolaganje da učini koliko može. U septembru 2012. pažnju mu je privukla priča o tvrđavi na Banovom brdu i kapijama Troje. Ta tema ga je povela ka pitanjima o antičkim epovima i predelima koji se u njima opisuju. Celo njegovo istraživanje nakon toga je ustvari ispunjenje zaveta a na tom putu su se desile mnoge „slučajnosti“ koje su dovele do mnogih otkrića.
U istraživanja je ušao sa pitanjima koja su ga vodila od čitanja starih priča do razgovora sa meštanima i obilaska mesta koja ti ljudi pominju. Pročćitao je sve stare epove, fdetaljno proučavao toponime, geografkse okolnosti i detalje. Pažnju je usmerio i na predanja, narodne priče i druge tragove. Tako su se i dva Lađevca, jedan u Slavoniji i drugi u Šumadiji, našla među polazištima za njegovo prikupljanje predanja o lađama i vodi.
Danas vodi jutjub kanal „Troja u Srbiji“, a sa Ognjilom godinama sarađuje na terenskim obilascima i beleženju narodnih kazivanja.

Lađevci kod Kraljeva, Mojsinje, alke
Neverovatno je da meštani Lađevaca pamte i otvoreno govore predanja koje niko nije zabeležio. U trazgovoru sa Ilijom na kanalu Ognjilo priložili smo i isečak iz emisije snimljene u Lađevcima kod Kraljeva. Ali to niej priča samo tih nekoliko ljudi, svaki meštanin ponavlja istu priču, neki sa više detalja i govore o mestima gde oni znaju da ima alki. Nismo mogli da proverimo jer ta mesta nisu pristupačna.
Na potezu od Lađevaca prema Čačku Ilija izdvaja i Mojsinje. Po predanju koje je tamo zapamćeno, Mojsije je plovio lađom i stigao do prostora današnjeg Mojsinja, a voda je počela da se povlači. U priči iz Lađevaca pamti se mesto gde su lađe vezivane, dok se u Mojsinju govori o putniku i povlačenju vode. Blizina ova dva mesta daje nam razlog da njihova kazivanja čitamo jedno uz drugo. Ona čuvaju različite pojedinosti, ali se dopunjavaju. Geologija potvrđuje ovu priču, ispod tanko sloja zemlje, humusa, nalaze se aluvijalne (vodene) naslage.
Dva Lađevca, dve priče o iskopanoj lađi
Lađevac u Slavoniji Ilija je poznavao još iz zavičaja. Rođen je u susednom Bodegraju kod Okučana i odranije je znao za kazivanje da je selo dobilo ime po lađi pronađenoj u lesu, u brdu. Kada je kasnije počeo da razmatra kako je mogao izgledati Panonski basen u doba koje povezuje sa Trojanskim ratom, vratio se toj priči. Slavonski Lađevac za njega je bio jedno od prvih mesta s kojih je počeo da prikuplja srodne primere.
Drugi Lađevac se u razgovoru pojavio na sahrani Ilijinog komšije u Kovačevcu kod Mladenovca. Prepoznao je ime iz rodnog kraja i pitao šta ono označava u Kovačevcu. Ispričali su mu da je tu, dok je kopana raka, iskopana lađa. U oba slučaja nmadorska visina je oko 140 metara, a najbliža veća reka se nalazi na više od 20 kilometara udaljenosti. U Lađevcima kod Kraljeva priča je o privezivanju lađa. Sva tri primera govore o lađama na mestima na kojima bismo ih danas teško očekivali, ali narodno pamćenje se dopunjuje sa konkretnim nalazima.
Ko je zapisao „žuto more“ na Rudniku
Priča o Rudniku do Ilije je došla preko Vladete Kolarevića, samoukog etnologa iz Brezovca kod Aranđelovca. Kolarević je zapisao kazivanje čoveka koji je preminuo nekoliko godina kasnije. Ilija ga je preuzeo od Kolarevića još za njegova života. U predanju se prostor o kojem je reč pamti kao „žuto more“. U razgovoru Ilija razmatra da li je boja mogla biti povezana s muljem ili lesnim nanosima, a reč „more“ upotrebljava i u širem značenju velike vodene površine.
U emisiji se čuje i deo kazivanja Milutina Šišmanovića iz Masloševa. U njegovoj priči lađe su plovile „žutim morem“, a alke se vezuju za Ostrvicu i obližnju gradinu. Kazivanje o povlačenju vode spaja se s pričom o caru Konstantinu i carici Jeleni, a zatim se pojavljuje i troglava ala koju savladava sveti arhanđeo. U istom predanju tako su ostali i nazivi mesta na koja se može otići i slike koje pripadaju svetu narodne priče. Zapisivanjem celine čuvamo vezu između njih i možemo kasnije da uporedimo kazivanje s drugim verzijama.

Od priče o alkama do pitanja o starim obalama
U drugom delu emisije Ilija govori o zapisima o alkama u Bosni koje je našao kod Palavestre. Uz podatak o mestu gde je alka, prema tim zapisima, išla je i priča da su za nju vezivane lađe. Slična kazivanja Ilija i saradnici prikupljali su i u okolini Umke, Mislođina, Avale i Kosmaja. Na nekim mestima ljudi su pamtili da su alku videli pre više godina, ali je prilikom obilaska više nisu mogli pokazati. Nekada se promenio izgled terena, a negde su meštani kazivali da je predmet skinut. I taj podatak vredi zabeležiti, zajedno s imenom onoga ko se seća kada je alka još bila na mestu.
Ilija objašnjava i šta ga je u početku zbunjivalo. Mesta za koja se vezuju priče o alkama nalaze se na različitim nadmorskim visinama. Kada se u njegovoj rekonstrukciji uporede s mogućim obalama, za svaku lokaciju treba iznova pitati kako se uklapa u okolni reljef, doline i tokove reka. Odatle se razgovor vraća osnovnom pitanju emisije — kako su ljudi objašnjavali lađe, alke i vodu na mestima koja danas izgledaju sasvim drugačije.
Šta se na terenu može proveriti
Ilija u emisiji navodi i primer Lipovice, između Rušnja i Barajeva. Dok je tražio podatke o terenu, naišao je na naziv Bukovin rt, koji je uporedio s položajem Zevsove svete bukve u „Ilijadi“. U istom delu razgovora govori o rečici Projani. Kad je prvi put čuo njeno ime od žene koja mu je opisivala kraj, nije mogao da razluči da li je prvo slovo P ili T. Zato je potražio i pisane oblike imena. Tu je i priča baka Živke iz Barajeva koja je opisala izvor vrele vode Vreline i izvor hladne vode Studenac, a baš tako su opisana Trojanska perila sa izvorom ključale i izvorom studene vode jedan do drugog. Ti detalji pokazuju koliko znači da na terenu zabeležimo sećanja.

U obilascima kao što su ovi na fotografijama mesto dobija razmere koje se iz priče teško mogu zamisliti. Na licu mesta vidi se kuda se može prići, gde počinje padina, koliko je vodotok udaljen od stene i šta je od starih puteva još prohodno. Fotografije čuvaju izgled terena u vreme obilaska, a zabeleške s razgovora čuvaju reči ljudi koji su nas do njega uputili.


Ako se u vašem kraju pamti priča o lađi, alci ili vodi koje više nema, javite nam kako ste je čuli. Zabeležite ime mesta, od koga ste saznali za predanje i šta se na terenu danas može pokazati. Domaćin u Lađevcima zapamtio je i kuću u kojoj se pričalo i ljude koji su priču prenosili. Upravo ti detalji omogućavaju da se kazivanje sačuva i da neko kasnije pronađe put do mesta o kome je reč.
Поделите са пријатељима:








