U Gornjem Matejevcu, blizu Niša nalazi se crkva za koju nas ubeđuju da joj je narodni naziv Latinska crkva. To objašnjavaju time što je ona navodno tokom 16 veka bila na neki način dodeljena dubrovačkim trgovcima pa se tobož zadržao taj naziv. Ali naše istraživanje govori sasvim suprotno, taj naziv Latinska je nastao najverovatnije između dva rata, zato što su naši naučnici pokušavali da svoja istraživanja usmere kroz izvore prvenstveno pisane.
Ovde imamo problem sa zvaničnim tumačenjem naziva Rusalija, kao pravog imena crkve, najčešće se kaže kako je to iskrivljen naziv za rimski praznik Rozalije, praznik ruža posvećen preminulima. Pokušavaju da to objasne nekakvim prenosom rozalija na hrišćane, pa onda prelaskom tog rimskog naziva na kao što znate obavezno doseljene slovene (opet kažu slovene iako ovde nikad nije bilo drugih slovena sem Srba).
Mnogo je logičnije da su starosedeoci, Srbi, slavili praznik posvećen cveću, početku leta, vilama i potocima, i hrastovima, gde su se devojke kao vile hvatale u kolo i kitile cvetnim vencima i da je taj praznik ušao i u rimsko carstvo pa je i dobio prilagođen rimski tj latinski naziv po sličnosti reči ruža i rusalja. Tako se jedino može i objasniti ovakav praznik i običaji i kod Rusa.